Jedan od popularnih oblika nasilja među vršnjacima koji donosi moderno doba tehnologije je i nasilje putem mobitela. Uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se tako prijeti – može biti tekstualna, video-poruka, fotografija, poziv – odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.

Što mogu učiniti roditelji?

Nasilja na internetu sve je više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini kako zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo za njegovo zaustavljanje. Djeci su sve više dostupna moćna tehnička sredstva, a odrasli, nažalost, najčešće nisu svjesni opasnosti. Često ne kontroliraju što djeca rade na različitim tehničkim pomagalima (što pišu u porukama, što slikaju mobitelima i sl.) zato što za to ili nemaju vremena ili ne žele narušiti privatnost vlastite djece. Mnogi se roditelji i zbog vlastitog neznanja i neiskustva u elektroničkom području osjećaju nesigurnima i nemoćnima pa o tome niti ne razgovaraju sa svojom  djecom. Osjećaju se prilično bespomoćnima, jer ne znaju što trebaju učiniti.

Edukacija,razgovor i nadgledanje djece neprocjenjivo su važni za razvijanje prikladnog ponašanja.

Roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom o kompjutorskoj etici, dogovoriti pravila ponašanja na internetu i, kao najvažnije, definirati posljedice kršenja tih pravila. Trebaju poučiti djecu da nikad ne pokazuju svoje lozinke ili da se ne svađaju i ne ponašaju nasilno na internetu.

Kratki savjeti roditeljima:

•   Pronađite vremena za djecu, nemojte umjesto svojeg društva djeci ponuditi  računalo i Internet.
•   Naučite više o računalima tako da možete razgovarati s djecom o njima  zanimljivim temama.
•  Ograničite upotrebu računala na jedan ili dva sata na dan (dobro je uvesti  jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanja, za  vrijeme obroka ili prije nego što je završena zadaća).
• Razgovarajte s djetetom o opasnostima koje vrebaju s interneta i podučite ga da ne daje osobne podatke ni fotografije na Internet te da ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima. Ako se dijete želi susresti s osobom koju je upoznalo preko interneta, tada to mora biti na javnom mjestu i u prisutnosti roditelja.
• Stavite računalo u dnevni boravak, ne u dječju sobu jer tako možete nadgledati djecu dok su na internetu i vidjeti koje stranice posjećuju.
• Potičite upotrebu računala kao oruđa za učenje i druženje, a ne isključivo za zabavu (npr. igrice).
• Upoznajte njihove internetske prijatelje onoliko koliko poznajete i ostale prijatelje.
•  Naglasite svojoj djeci  kako oni nisu krivi ako su žrtve virtualnog nasilja. Recite da im nećete zbog toga oduzeti pravo na upotrebu računala – to je glavni razlog zbog kojega djeca ne govore odraslima kad su žrtve nasilja na internetu.

Preuzeto iz brošure " Nasilje i mladi"

Suradnja škole i obitelji jedna je od nužnih pretpostavki za uspješnost i zadovoljstvo svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa (djece, roditelja i nastavnika) tijekom djetetovog školovanja. Prva crta suradnje obitelji i škole je razrednik. Razrednik je, u najširem smislu riječi,učenikov školski roditelj. Razrednik se u svom radu oslanja na  kolege nastavnike, stručne suradnike, ravnatelja, stručnjake i službu izvan škole, te učenikove roditelje .

Suradnički odnos roditelja i nastavnika zasnovan na povjerenju i poštovanju te dvosmjernoj komunikaciji u prihvaćanju prava i obveza je ključ kvalitetnog odgoja. Suradnički odnos između roditelja i nastavnika je onaj u kojem su oni:

• jednaki - međusobno se odnose kao kolege i istomišljenici, dijeleći obavijesti, obveze i ciljeve vezane uz odgoj djeteta,
• aktivni - obje strane imaju aktivnu ulogu u poticanju dječjeg razvoja,
• odgovorni - imaju prava i dužnosti. (Maleš,1994.)

Dobit sudionika odgojno-obrazovnog procesa od razvijenog suradničkog odnosa obitelji i škole: (Nastavnički priručnik)